Simultano prevođenje

Uvod u simultano prevođenje

1. Što je "simultanka"?
Simultano prevođenje – popularna simultanka – je vid usmenog prevođenja u kojem usmeni prevoditelj (eng. interpreter, za razliku od pisanog prevoditelja – translator) prevodi gotovo simultano, tj. istovremeno s govornikom. Gotovo je ovdje ključna riječ jer prijevod, dakako, ne može biti simultan budući da je prvo potrebno čuti što je govornik rekao – općenito rečeno, više detalja u nastavku – da bi se potom to moglo prevesti.

2. Zašto simultano prevođenje?
Usmeno prevođenje, koje uključuje više vrsta prijevoda, službeno je počelo postojati od kraja Drugoga svjetskog rata, kada se na suđenjima u Nürnbergu sudilo istaknutim pojedincima nacističke Njemačke. Kako su na suđenjima bila službena četiri jezika, od straha od usporavanja cijelog procesa uvelo se prevođenje u stvarnom vremenu. Rođeno je simultano!

Treba znati da simultano prevođenje nije jedina vrsta usmenog prevođenja, ima i drugih (chuchotage, konsekutiva i sl.). No danas je vjerojatno najzamjećenije upravo simultano prevođenje zato što je to onaj oblik koji se najčešće susreće na konferencijama, simpozijima, summitima itd.

3. Ljudi iz kabine
Nama, usmenim prevoditeljima, često ljudi priđu s komentarima i dojmovima kao: "Radio/la sam s mnogo stručnjaka iz raznih profesija, ali Vaša mi je najfascinantnija". Ima nešto privlačno (ili možda misteriozno) u radu usmenih prevoditelja, što je posebno primjetno u simultanom vjerojatno zbog njegove rasprostranjenosti. Tehnika koja je za simultano prevođenje neophodna – kabina, slušalice, konzola, mikrofoni i dr. – pridonosi mistifikaciji našeg zanimanja, a i čini ga različitim od ostalih vrsta usmenih prijevoda koji koriste drukčiju opremu (primjerice popularni blokić i kemijsku).

Simultanka je zaista zanimljiva vrsta prevođenja i rekla bih prije svega velik izazov. Unatoč (zastrašujućoj) veličini tog izazova, znajte da većina ljudi ima sposobnost potrebnu za simultano prevođenje (dokazano je!), drugim riječima – nismo supermeni.

Tekst napisala: Marta Vlaić, magistra anglistike i francuskog jezika / sveučilišni specijalist za konferencijsko prevođenje.