Nepristranost u simultanom prevođenju

Riječ “nepristranost” često se spominje u poslu usmenih prevoditelja. To znači da, kada vas angažiraju za simultano prevođenje, preuzimate ulogu govornika i cijelo se vrijeme izražavate u “ich-formi” pa – gramatički – postajete muško ako je govornik muškarac.

Osim toga, ne smijete koristiti izraze koji uvode preneseni govor, dakle nećete reći “Gospođa X je rekla”… No to su tek neke osnove. Pitanje nepristranosti puno je dublje. Tako, primjerice, ne biste smjeli pokazivati osobni stav prema sadržaju koji prevodite.

I sama sam se nedavno našla u dvije takve situacije. Na skupštini jedne sportske organizacije prije mjesec dana u dirljivom kontekstu spomenuta su vukovarska djeca u kojem mi se, iskreno, grlo malo stegnulo, ali sam se brzo trebala sabrati kako bih nastavila prevoditi normalnim tonom. Moje prošlotjedno prevođenje na gostovanju svjetski poznatog filozofa Bernarda Henrija Lévyja u organizaciji Ureda za informiranje Europskog pralamenta u Hrvatskoj bilo je rječnička definicija takve situacije. G. Lévy je uvaženi govornik s vrlo izraženim stavovima i oštrim tonom koji bi nekima zasigurno zasmetali.

Za ovaj tekst nije bitno o kakvim je stavovima riječ, ali je ključno reći da simultani prevoditelj u tom slučaju poprima isti ton, žar i uvjerljivost kakvom govornik iznosi svoj stav, makar mislio sasvim suprotno. Takav je posao simultanih prevoditelja – mi smo, u kabini, osobe koje svoje mišljenje nemaju.

Za Studio Nixa napisala Marta Vlaić, sveuč. spec. Konferencijskog prevođenja za engleski i francuski.