Anegdota

Usmeno prevođenje – konsekutivno, simultano prevođenje ili bilo koje drugo – dovest će vas u razne situacije, čim više budete prevodili imat ćete i više anegdota s usmenog prevođenja. To je sasvim razumljivo, budući da je riječ o vrlo eksponiranoj aktivnosti u kojoj radite s puno ljudi na puno mjesta i u puno situacija.

Ali ovaj tekst nije o općim karakteristikama usmenog prijevoda. Namjera je bila da bude mali potpuri dogodovština s kojima sam se susrela.

I – Jednom sam prevodila na sastanku s temom vodoopskrbe, odvodnje i sl. Dakle, konsekutiva s grupicom od 15ak ljudi, oči u oči (više o konsekutivnom prevođenju pročitajte u nekom od sljedećih tekstova).

Dakako, za prijevod sam se pripremila, tj. naučila napamet svoj popis ključnih riječi povezanih s temom. Ali nekako mi je riječ "septička jama" ispala, koja se u jednom trenutku ipak pojavila na sastanku. Ups. Naravno, jednom usmenom prevoditelju nepoznavanje riječi nije prepreka i taj se – sasvim tipičan – problem rješava na već standardne načine. Srećom, u mom slučaju izlagač je bio susretljiv gospodin koji mi je šapnuo riječ pa je sve glatko riješeno.

II – Vjerojatno ne možete ni zamisliti s kojim se sve vrlo specifičnim temama organiziraju skupovi. Imala sam, tako, prilike jednom prevoditi na radionici o dojenju, a sa mnom u kabini bio je – kolega.

Možda ste se upravo nasmijali i pomislili kako je to završilo, ali bio je stvarno dobar. Nisam ga, doduše, kasnije pitala kako se uživio u temu i um govornika (među kojima su žene uvjerljivo vodile), ali profesionalno je tome pristupio i rezultat je bio odličan.

III – Osim što nikada ne znate što vas čeka (i zapravo tko vas čeka) u dvorani u kojoj ćete prevoditi, već znate i da vas mogu izvući iz sigurnosti vaša 4 zida i 2 kvadrata (kabine) ako im zatrebate za šaptani prijevod, konsekutivu, prevođenje izjave za televiziju, dodjelu nagrada na pozornici i sl.

Znate vjerojatno i da nove tehnologije donose nove izazove kao što su telekonferencije. No, ako za vašu konferenciju nije previđeno ništa od egzotičnog high-techa, svejedno vam se može dogoditi da vam, kao mojim kolegama, uoči nove prezentacije najave da izlagač nije mogao stići te će se javiti preko Skypea. Najgori scenarij tada je loša veza i isprekidan ton, a ako se to kombinira s nestankom slike, imate recept za katastrofu. Upravo se to, nažalost, dogodilo i spomenutim kolegama koji su katastrofi usprkos hrabro veslali uzvodno... dok je to išlo i imalo smisla.

Što reći? Usmeno prevođenje je kao život – nikad ne znaš što čeka iza ugla. Ali baš je zato uzbudljivo.

Za Studio Nixa napisala Marta Vlaić, sveuč. spec. konferencijskog prevođenja