Što čini dobrog prevoditelja?

Što čini dobrog prevoditelja? Kakve sve osobine, vještine i znanja netko mora imati da bi mogao dobro prevoditi? Radi se, naime, o nečemu puno složenijem nego što se na prvi pogled čini.

Započnimo s onim očitim: proces prevođenja uključuje dva ili više jezika, od kojih će u većini slučajeva jedan biti materinji, a drugi strani jezik. Logično je da prevoditelj mora savršeno poznavati i taj strani i materinji jezik. Budući da je strani jezik onaj koji se najčešće svjesno uči, nerijetko se osoba fokusira upravo na njega, no iznimno je važno ne zanemariti i materinji jezik jer živi jezik stalno se mijenja i uvijek postoje sfere njegove upotrebe s kojima nismo upoznati.

Poznavanje nekog jezika ne podrazumijeva samo poznavanje gramatike i vokabulara standardnog jezika, već i različite dijalekte, registre (formalno/neformalno izražavanje), sleng i sl., koji će biti od različite koristi za prevoditelja ovisno o vrsti tekstova koje prevodi. Poznavanje jezika i vještina pismenog izražavanja moraju biti na takvoj razini da krajnji korisnik nije svjestan toga da čita prijevod.

Jednom ostvareno poznavanje jezika potrebno je i redovito održavati, npr. čitanjem tekstova na danom jeziku ili bilo kakvom drugačijom izloženošću suvremenom korištenju tog jezika. Osim ako se prevoditelj nije maksimalno specijalizirao za neko usko područje, vjerojatno je da će se tijekom svoje karijere susreti s vrlo različitim tekstovima.

Iz toga proizlazi da dobar prevoditelj mora biti znatiželjna osoba koja ima naviku redovitog informiranja o različitim temama iz različitih izvora (novine, časopisi, knjige, internet) te shodno tome ima široku opću kulturu, opsežan vokabular i sposoban je i voljan stalno učiti. Nadalje, prevoditelj uz jezik mora poznavati i pripadajuće kulture jer kulturne razlike dolaze do velikog izražaja u jeziku.

Takve razlike obuhvaćaju i uvriježene norme pisanja određenih vrsta tekstova pa se tako npr. konvencije pisanja poslovnih pisama razlikuju od kulture do kulture, odnosno od jezika do jezika. Kao što proizlazi iz gore spomenutog, kada prevoditelj radi na tekstovima iz stručnih područja, kao što su ekonomija, pravo, medicina itd., mora biti odlično upoznat s terminologijom danog područja i normama vezanim uz pisanje tekstova u ciljnom jeziku u tom području, a mora i držati korak s najnovijim razvojem na tom području.

Drugim riječima, za vrijeme rada na prijevodu mora biti stručnjak za to područje. S druge strane, kod prevođenja književnih tekstova i recimo prevođenja reklama najviše do izražaja dolaze kreativnost i već spomenuto poznavanje slenga i neformalnijeg izražavanja. Upravo zbog toga što postoji toliko širok spektar tema i vrsta tekstova, od prevoditelja se često zahtijeva da je u stanju lako s prebaciti s jednog područja na drugo.

Dakle, bez obzira na vrstu teksta, uz poznavanje jezika, informiranost i besprijekorno pismeno izražavanje, prevoditelj prvenstveno mora imati odlične istraživačke vještine, tj. mora znati gdje i kako tražiti informacije, te mora biti spreman na obrazovanje koje nikada ne prestaje...